Slobodna Dalmacija

Maske padaju, Vlada stoji

Izostanak HSS-ovih ruku u Saboru Sanader je nadomjestio HDSSB-om. Za neki novi potres u odnosima s Friščićem u pričuvi ima i HNS Strateške će teme uvijek podržati i IDS. Ta matematika pokazuje da Sanader drži sve karte za siguran opstanak Vlade

PIŠE MARINA KARLOVIĆ-SABOLIĆ

Ivo Sanader, koji je prije pet godina grmio o gospodarskom pojasu, ove je srijede u Saboru lobirao za de facto suspenziju ZERP-a. SDP-ovac Neven Mimica, koji je još nedavno javno poručivao da „ne smije biti odgode ZERP-a“, svoje je kolege u zastupničkog Klubu socijaldemokrata u utorak navečer – u strahu da netko SDP ne prozove zbog euroskepticizma - pokušavao uvjeriti da HDZ-u trebaju „pridržati svijeću“ u odluci o odgodi ZERP-a. HSS-ovac Josip Friščić ovih dana „lije suze“ za ZERP-om, ali ga očito ne smatra dovoljno velikim razlogom za izlazak iz Sanaderove Vlade.
Da je hrvatska politika barem malo dosljednija nego što to pokazuje povijest priče o ZERP-u, građani bi se nakon razlaza dvaju ključnih partnera HDZ-a i HSS-a oko ekološko-ribolovne zone vrlo brzo suočili s krizom vlasti, pa i novim parlamentarnim izborima. U vremenima u kojima glavni politički akteri mijenjaju mišljenje češće nego vlastite čarape, a hladna se pragma rukovodi jedino za čuvanjem tek nedavno stečenih fotelja, vrlo se lako može dogoditi da recentna koalicijska ekipa u Banskim dvorima bez većih potresa izdrži puni četverogodišnji mandat.
HSS-u su, recimo, bila potrebna samo dva mjeseca od formiranja Vlade da napuste sve svoje ključne zahtjeve iz predizborne kampanje.

Proračun

Referendum o ulasku u NATO otpao je već na prvom zavoju. ZERP se i dalje ne primjenjuje na Italiju i Sloveniju unatoč dvjestotinjak tisuća izlovljenih tona ribe koja svake godine završi u talijanskim mrežama u Jadranu, a o kojima je u kampanji i poslije nje govorio Friščić. Minimalnu nacionalnu mirovinu više nitko i ne spominje, a fiskalna decentralizacija – također još jedan od čvrstih HSS-ovih zahtjeva – pala je već na prvom proračunu.
HSS u ovome trenutku na vlasti drže samo dva motiva: jedan je duboka sumnja vodećih ljudi u HSS-u u stvarne sposobnosti šefa najjače oporbene stranke Zorana Milanovića da vodi zemlju, a drugi niz dužnosničkih pozicija (od fotelja ministara i državnih tajnika do načelnika policijskih uprava) koje će srednjem stranačkom ešalonu u ovome mandatu osiguravati redovite i solidne mjesečne apanaže.
Parlamentarnim se kuloarima u jeku polemike oko ZERP-a zavrtjela pošalica da bi HSS-ovci Friščića, da je kojim slučajem iz protesta zbog odgode izišao iz Vlade, sami smijenili na skorom saboru stranke jer se nikome od njih još četiri godine ne čami u opoziciji.
Ono što je za Friščića bio ZERP, za Milorada Pupovca bi moglo postati Kosovo. Iako su se dužnosnici SDSS-a posljednjih tjedana izredali u upozorenjima Vladi da ne brza s priznanjem Kosova, teško je očekivati da će zbog ovog pitanja – koliko god ono bilo važno za Srbe ma gdje bili i ma gdje živjeli – njihovi zastupnici u Hrvatskoj istupiti iz vladajuće koalicije. Tek, doduše, treba vidjeti s koliko razumijevanja Sanader i njegov glavni rizničar Ivan Šuker gledaju na zahtjeve za isplatu razlike u mirovinama iz vremena tzv. SAO Krajine, kao i na pitanje sudjelovanja protjeranih srpskih građana u otkupu stanova u nekadašnjem društvenom vlasništvu. Riječ je o financijski prilično velikim potraživanjima, a i politički dovoljno osjetljivim kontroverzijama da bi ih Sanader tako lako mogao ispuniti.

Strategija

Njegova ključna strateška prednost je što je HDZ-ov koalicijski kapacitet u ovome trenutku neusporedivo veći od SDP-ova, i što šef HDZ-a uvijek može posegnuti za rezervnim rješenjima ako mu podršku uskrati netko od partnera iz njegove vladajuće koalicije.
Izostanak HSS-ovih ruku u Saboru za odgodu ZERP-a Sanader je nadomjestio Branimirom Glavašem i njegovim HDSSB-om. Za neki novi potres u odnosima s Friščićem u pričuvi Sanader ima i HNS. Strateške će teme uvijek podržati i IDS. Takva parlamentarna matematika pokazuje da Sanader, uz komotnu većinu koju ima u parlamentu, u svojim rukama drži sve karte za siguran opstanak Vlade u iduće četiri godine. Osim ako ih sam na nekoj od koalicijskih krivina ne prokocka.

Povijest ‘bolesti’

•• U jesen 2003. godine Ivo Sanader, tada šef najjače oporbene stranke, zatražio je da Hrvatska na Jadranu proglasi vlastiti gospodarski pojas. Vlada Ivice Račana pod pritiskom koalicijskih partnera iz HSS-a te je iste jeseni, u samo povečerje izbora koji su mirisali na promjenu vlasti, proglasila ZERP. Nakon pobjede, Sanaderova je Vlada dvaput odgađala primjenu ZERP-a na članice Europske unije, jedine na koje bi se ZERP u praksi i trebao odnositi. Ivica Račan i Josip Friščić u naponu su svojih oporbenih nastojanja da pokažu strateško zajedništvo 2006. zatražili od HDZ-a da skine taj embargo sa Italije i Slovenije. HSS je u kampanji za ove izbore emitirao spotove u kojima je upravo ZERP bio središnja tema.