TO SE ZOVE OBOŽAVATELJ zagrepčanin Mario kolega jedan je od deset najjačih
svjetskih kolekcionara diskografije čuvenoGA britanskog bAnda
Za Duran Duranom do na kraj svijeta
Trideset jednogodišnji Mario na duranovce se zakačio još u sedmoj godini; 1997. je osnovao internetski site www.durancroatia.com, te klub koji okuplja fanove iz Hrvatske i drugih zemalja
piše tanja šimundić bendić
snimio vjekoslav skledar/cropix
Znate li možda kako se zove najnoviji album kultne britanske grupe Duran Duran? Vjerojatno ne znate. Imate još jedan život. Dakle, je li vam poznato u kojem su spotu – a otkrit ćemo i da je to bio priličan hit – duranovci pozirali na Eiffelovu tornju? Vjerojatno se ni toga ne prisjećate. U školi, ili u kvizu Milijunaš, za ovakvo neznanje dobili biste čisti “sjedni jedan”. Ali zato bi čista desetka, a ne sumnjamo i prilične ovacije, zadesile 31-godišnjeg Zagrepčanina Marija Kolegu koji o Duran Duranu, legendarnom bandu, zna apsolutno sve.
I pritom uopće ne pretjerujemo. Mario se na Duran Duran “zakačio” još u svojoj sedmoj godini, od kada je počeo upijati, skupljati i pratiti sve što se događa s njegovim omiljenim bandom. On je osnivač i internetskog sitea www.durancroatia.com, te kluba koji okuplja hrvatske i druge zaljubljenike glazbenog opusa popularnih Londončana. Kolega je čovjek kojeg bi svaka grupa poželjela za svog fana. A razlog je jednostavan – Mario je, naime, što je odlika svakog istinskog obožavatelja, s bandom ostao i onda kada je on ušao u stanje totalne letargije. I baš je tada, i sam priznaje, postao još žešći obožavatelj, koji je s vremenom okupio, i na svom forumu ekipirao, čitav niz istomišljenika.
I u dobru, i u zlu
– Kada se grupa podijelila na dvije frakcije, doslovce sam se još više zainteresirao za njihov rad. Mario danas i onaj koji se bandom zarazio u svojoj sedmoj godini, nije ista osoba. Onaj rani Mario se furao na njihov specifičan imidž, što je u praksi značilo da sam imao frizuru s prepoznatljivim cufom, nosio sam majice koje su bile ultramoderni znak stila što su ga duranovci pronijeli diljem svijeta. Gorljivo sam pratio njihove spotove, izlijepio zidove sobe njihovim posterima i slikama, nosio sam beretku i bijeli baloner, te walkman na ušima, a u školu dolazio s rukavicama od skaja zbog čega su me nebrojeno puta vraćali kući tražeći od mene primjereno i uobičajeno odijevanje – veli Mario, tvrdeći kako je cijela ekipa s kojom se družio njegovala takav specifični, i u to vrijeme iznimno moderni imidž. Danas je Mario drukčiji tip fana, zreliji i ozbiljniji, koji svom hobiju pristupa na posve drukčiji način. On je zapravo vrsni kolekcionar Duran Duran diskografije koji će, da bi došao do određene verzije albuma, potegnuti veze do samog kraja svijeta. Zapravo tada ni ne čudi činjenica što je još ‘97. oživio internetski site koji je stalno ažurirao novim podacima. Na interes istomišljenika iz Hrvatske, Slovenije i Srbije koji su se s vremenom priključivali, otvorio je forum u čijem radu sudjeluje tridesetak članova, od kojih 15 stalnih. I tih 15 su s vremenom postali pravi prijatelji koji su se s ekranskog druženja polako počeli susretati i uživo. Rezultiralo je to i njihovim velikim prošlogodišnjim božićnim okupljanjem u Zagrebu. E to je već bila prava prigoda za stvaranje čvrstog prijateljstva kojem je sasvim slučajno kumovala britanska pjevačka četvorka.
– Pravi fan ne propušta ništa što je vezano uz njegov omiljeni band, pa tako ni odlazak na njihove koncerte. Na beogradskom nastupu duranovaca okupila se tako ekipa fanova iz Slovenije, Hrvatske i Srbije koji se svakodnevno okupljaju i izmjenjuju mišljenja na našem forumu. A što se tiče zajedničkog odlaska na koncert, izgledalo je to ovako: iz Slovenije je kombijem krenuo naš frend, koji nas je putem skupljao, a sve je završilo u Beogradu u kojem smo se našli s ondašnjim fanovima. Bilo je to jedno skroz ludo putovanje – kaže alfa i omega kluba, kojem u svakom trenutku potporu daje i njegova djevojka Dolores.
I ona je istinski fan Duran Durana. S Mariom je putovala na mnoge koncerte ovoga banda. Bili su, među ostalim, i na onom legendarnom londonskom koncertu na kojemu se okupilo 1500 fanova. Ponosito su Mario i Dolores pritom izvukli i zastavu naše zemlje i ni više ni manje pritom izazvali samog Simona Le Bona na obraćanje. Frontman grupe, za kojim su svojedobno uzdisale djevojke diljem svijeta, tada je glasno s pozornice uzviknuo kako je i Hrvatska došla među njih.
– Prepoznao je našu zastavu, odnosno banner koji uvijek nosimo na koncerte banda, primijetio nas je u gomili i odmah nas je pozdravio. Znam da su i članovi banda upoznati s mojim siteom, imam informacije kako ga i oni povremeno posjećuju. Imao sam se prilike upoznati sa svim članovima, uzeti njihove autograme i malo porazgovarati. Ne bih želio da me netko smatra čudakom, daleko sam ja od toga. Jednostavno obožavam njihov način razmišljanja, način njihova života, a sve sam to začinio strastvenim skupljanjem svih uradaka koje izbacuju na tržište – opisuje Mario.
Nemojte o brojevima!
A sada na scenu nastupa Mario u novom svjetlu, i to kao čovjek koji se svrstava zasigurno među deset najjačih Duran Duran kolekcionara na cijelom svijetu. Drugim riječima, strast kao pokretačka snaga Marija tjera na sakupljanje što većeg broja svih mogućih verzija svakog novog uratka. Neke od njih su pravi rariteti. – Ovako to u praksi izgleda: njihov posljednji album imam u devet različitih službenih izdanja posebno prilagođenih raznim tržištima. To je ono do čega je zapravo najlakše doći jer se nudi u slobodnoj prodaji. Onda dolazi teži dio, a to je prikupljanje promotivnih verzija, kojih, primjerice, od njihova posljednjeg albuma imam u pet različitih primjeraka. Onda su tu i singlice, opet u različitim izdanjima, pa još specijalna izdanja za DVD koja me tjeraju na sve iscrpnija traženja. Što je više zemalja u kojima je album izdan, to je i više različitih edicija koje se trudim sakupiti – govori Mario, kojeg u njegovoj kolekcionarskoj strasti pedantno prati i njegova djevojka.
Ako ga pitate koliko ima ploča ove grupe, gotovo ćete ga uvrijediti jer Mario ne trpi kvantitativno označavanje svog hobija. On isto tako ne podnosi ni kada netko kaže da su njegovi forumaši ljudi koji su se na Duran Duran zakačili u njegovim najslavnijim razdobljima. Mario kaže kako su svi članovi kluba posve bezvremenski, isto kao i sam band, i da se uopće ne klasificiraju po godinama ili po spolu. Hrvatskih fanova najpoznatijeg svjetskog neoromantičarskog sastava ima iz svih generacija, te podjednako i žena i muškaraca. I svi su oni zaluđeni novim informacijama koje se pedanto na forumu prate i komentiraju.
– Mene uopće ne zanima privatni život niti jednog od članova banda. Te trač partije nisu zanimljive ni ostalim fanovima s foruma. Zajednička nam je crta da mi ludujemo za njihovom glazbom i životnim stilom. Imam na tisuće ploča i CD-ova, eto mogu reći i da je 70 posto zidova mog malog stana oblijepljeno njihovim profesionalnim fotografijama i uokvirenim omotima uradaka. Odakle takva strast, pitate? Eto, jednostavno se dogodila – skromno će Mario.
Prvu ploču duranovaca kupio sa sedam godina
•• Kod nas ima ekipe koja se na Duran Duran zakačila još u osamdesetim godinama prošlog stoljeća i ostala im vjerna kroz sve Scile i Haribde, do dandanas. A ima i onih koji u zenitu njihove slave još nisu bili ni rođeni. Evo, ja sam njihovu prvu ploču kupio kad sam imao sedam godina i do dandanas ih pratim na svakom koraku. I duboko žalim što nisam bio na njihovu prošlotjednom nastupu u San Remu. Pao je u četvrtak, na radni dan. E da je makar bio vikend, zaprašio bih odmah put Italije – kaže Mario.
Generacija vjetra u kosi
•• U zenitu njihove slave, djevojke su mrzile dečke koji nisu voljeli duranovce. To je bilo jedno posebno razdoblje, budio se novi val, došla je jedna posve drukčija struja. Netko bi rekao da je to bila generacija vjetra u kosi. Ta me faza držala jedno određeno vrijeme. Danas više nisam fan takvog tipa. Sada ću, primjerice, sve svoje snage upregnuti da dođem do nekog njihova raritetnog uratka. Potraga za nekom takvom pločom može trajati mjesecima, pa i godinama. Jednu takvu sam dobio iz Bogote – riječ je o njihovu promotivnom uratku, dupla A strana, prozirni vinil... Cijena joj je oko tisuću dolara – zbori Mario, koji tvrdi kako mu je najveća strast odlazak na ultraekskluzivne koncerte Duran Duran, kakav je bio onaj na Wembleyju, ili londonski prosinački, za istinske fanove.
![[Povratak na naslovnu stranu]](../inc/images/sdlogo-novo.gif)
1/8
Znate li možda kako se zove najnoviji album kultne britanske grupe Duran Duran? Vjerojatno ne znate. Imate još jedan život. Dakle, je li vam poznato u kojem su spotu – a otkrit ćemo i da je to bio priličan hit – duranovci pozirali na Eiffelovu tornju? Vjerojatno se ni toga ne prisjećate. U školi, ili u kvizu Milijunaš, za ovakvo neznanje dobili biste čisti “sjedni jedan”. Ali zato bi čista desetka, a ne sumnjamo i prilične ovacije, zadesile 31-godišnjeg Zagrepčanina Marija Kolegu koji o Duran Duranu, legendarnom bandu, zna apsolutno sve.
Danas je Mario drukčiji tip fana, zreliji i ozbiljniji, koji svom hobiju pristupa na posve drukčiji način. On je zapravo vrsni kolekcionar Duran Duran diskografije koji će, da bi došao do određene verzije albuma, potegnuti veze do samog kraja svijeta. Zapravo tada ni ne čudi činjenica što je još ‘97. oživio internetski site koji je stalno ažurirao novim podacima. Na interes istomišljenika iz Hrvatske, Slovenije i Srbije koji su se s vremenom priključivali, otvorio je forum u čijem radu sudjeluje tridesetak članova, od kojih 15 stalnih. I tih 15 su s vremenom postali pravi prijatelji koji su se s ekranskog druženja polako počeli susretati i uživo. Rezultiralo je to i njihovim velikim prošlogodišnjim božićnim okupljanjem u Zagrebu. E to je već bila prava prigoda za stvaranje čvrstog prijateljstva kojem je sasvim slučajno kumovala britanska pjevačka četvorka.
– Ovako to u praksi izgleda: njihov posljednji album imam u devet različitih službenih izdanja posebno prilagođenih raznim tržištima. To je ono do čega je zapravo najlakše doći jer se nudi u slobodnoj prodaji. Onda dolazi teži dio, a to je prikupljanje promotivnih verzija, kojih, primjerice, od njihova posljednjeg albuma imam u pet različitih primjeraka. Onda su tu i singlice, opet u različitim izdanjima, pa još specijalna izdanja za DVD koja me tjeraju na sve iscrpnija traženja. Što je više zemalja u kojima je album izdan, to je i više različitih edicija koje se trudim sakupiti – govori Mario, kojeg u njegovoj kolekcionarskoj strasti pedantno prati i njegova djevojka.
