Komentar
Kome treba belaj?
Kane li hrvatski Srbi zbilja crtati nove karte, sad kad se Hrvatska približava stabilnom društvu?
 renato
baretić
Što Srbi u Hrvatskoj gube ako Zagreb prizna Kosovo nakon što to učini većina zemalja Europske unije? Zašto neki među njima, dosad doživljavani umjerenima i konstruktivnima, sad odjednom prijete posljedičnim prekrajanjem granica RH? Koliko će bolji biti položaj Srba u Hrvatskoj ako ova odluči uporno ne priznavati Kosovo, pa makar ostala i jedina takva europska država? Što bi se za hrvatske Srbe konkretno promijenilo? Kako bi reagirali da Bruxelles ucijeni Zagreb: ili priznanje Kosova, ili prekid pregovora o učlanjenju u EU?
Ili, gledano s druge strane – kako bi profitirali kad bi takve prijetnje nekako uistinu i ostvarili, pa dobili svoju državu, onakvu kakvu su dobili Kosovari? Bi li mogli opstati samostalni, ili bi se pod hitno išli pridruživati Dodikovoj Srpskoj, ili Koštuničinoj Srbiji? Zar bi doista htjeli živjeti u tim zemljama, s njihovim standardom i, dakako, svejedno bez zauvijek izgubljenoga Kosova?
Je li sve to tek junačenje praznom puškom, ili hrvatski Srbi zbilja kane crtati nove karte, sad kad se (i njihova!) Hrvatska napokon na korak približila nečemu što bi se moglo zvati civiliziranim i stabilnim društvom? Ne mogu vjerovati da im takvo što ozbiljno pada na pamet. Bit će da je posrijedi samo političko muljanje i bojazan da bi ih Beograd mogao prozvati izdajnicima srpstva. Ali, kad već toliko vode računa o tome kako ih se doživljava u Srbiji, bio bi red da na umu imaju to da ih se doživljava i u – Hrvatskoj. A ne doživljavaju ih samo koncilijantni komentatori, nego i svaka pijana budala u susjedstvu, kafiću i firmi. Takvi, vidjeli smo nažalost, lako okupe istomišljenike, pa onda, udruženi sa svojim srpskim pandanima, naprave belaj i Hrvatima i Srbima. A i šire.
Kome to treba?!
|
![[Povratak na naslovnu stranu]](../inc/images/sdlogo-novo.gif)
