test tolerancije naša reporterka otkriva
je LI SPLIT DOBAR GRAD ZA PSE
Nećete valjda s beštijon unutra?!
U splitskim visokokategornicima skoro redom su uzviknuli ‘Ne!’ na upit možemo
li iznajmiti sobu u kojoj bismo boravili s ruskim terijerom, bolje nije bilo ni u ljekarni...
piše
Lenka gospodnetić dvornik
U Splitu ponekad nije lako biti ni čovjek, a kamoli vlasnik psa! Dakako, uzmemo li u obzir da je o “pasjem životu” uglavnom sve rečeno, zaključak je to koji se nameće nakon našeg malog istraživanja na temu “koliko je Split dog-friendly grad”, koje smo proveli uz dlakavu asistenciju Argona, rasnog ruskog terijera dimenzija omanjeg ormara. Srećom, još je beba, što bi da je izrastao...
Već sama šetnja s Arijem Marmontovom jest doživljaj; golemo štene izaziva uzdahe divljenja, ali i potihe primjedbe umirovljenika, poslovično najsusretljivijih sugovornika, poput: “Ko bi to hranija...” Međutim, za razliku od povoljne ulične priče, ulazak u bilo koji objekt sa psom praktično je nemoguć; da je manji, još bi ga i mogli “prošvercati”, ali s Arijevim dimenzijama to je definitivno - nemoguća misija. Primjerice, već na ulazu u robnu kuću “Prima-Grad” bilo je sve jasno: znak zabrane ulaska psima razvidan je, ali smo ga za potrebe reportaže ignorirali i uvidjeli da zaštitarske kuće, ako već ne mogu spriječiti baš svaku pljačku, kad je ulazak psa u objekt u pitanju revno obavljaju posao. Treba li reći da smo bili - izbačeni brzinom svjetlosti...
Ni s pokušajem ulaska u ljekarnu u Tomislavovoj ulici nismo se proslavili, iako smo se svjesno upustili u, zapravo, čisti ekshibicionizam. “Nećete valjda tu beštiju utirat unutra!” ljutito je primijetila mlada majka s kolicima, zaljubljena u svoje čedo skoro kao i vlasnik u jedinog mu psića; ne želeći biti neumjesni, primijetimo tek da je i bavljenje štenetom prilično stresan posao za novopečenog, nesigurnog vlasnika nesvikla obvezi koju pas podrazumijeva; pa dajte malo solidarnosti, ljudi, barem ne vičite...
Svjesni da ćemo, po pitanju uvođenja psa u društveni život grada, ali i na plažama - tamo, poznato je, koncesionari propisuju zabrane, odnosno dopušteni orar i zone za dovođenje psa - nailaziti na prepreke, pokušali smo se formalno raspitati po gradskim hotelima koliko su spremni ugostiti psa i njegova vlasnika, u paketu. Da prijateljstvo čovjeka i životinje gdješto uopće nema cijenu uvidjeli smo već nazivanjem najskupljih, visokokategornika; listom smo bili odbijeni! U hotelu “Park” smo naišli na odlučno “ne!” psima, kao i u hotelu “Le Meridien Lav”, te hotelu “Art”. Na skupu utjehu naišli smo tek u hotelu “President”, gdje je psa moguće smjestiti uz nadoplatu od 450 kuna po danu i uvjet uzimanja dvokrevetnog apartmana čija je cijena 1825 kuna bez pasje nadoplate.
Pokušali smo potom i s niskobudžetnijim opcijama i nazvali prenoćište “Slavija”, trenutačno u fazi kategorizacije za tri zvjezdice, gdje smo dobili ljubaznu odbijenicu ako je pas iole “gabaritniji”, a slično smo se proveli i u hotelu “Peristil”. Tamo će, naime, rado ugostiti omanjeg psića, koji “ne laje glasno i ne ometa odmor drugih gostiju”, bez nadoplate. “Villa Stina” na Toću, pak, također okićena trima zvjezdicama, odbija prihvat psa.
Ma koliko plemenit i pristojan bio, pas, čini se, nije dobrodošao ni u splitskim restoranima. - U salu ne, u baštu ako je miran! - najbolje je što smo “na pasju temu” dobili propitujući po restoranima “Adriatic”, “Lučica”, “Koralj”... Radi dobrobiti gostiju, dakako.
Naposljetku, dopustimo sebi mali uzdah, da ne kažemo “cvil, cvil”. Eh, kad bi svi bili barem toliko, ako već ne “dog-friendly”, a ono barem “human-friendly” kao trgovci i ugostitelji...
Vječna gunđala. Već sama šetnja s Arijem Marmontovom jest doživljaj; golemo štene izaziva uzdahe divljenja, ali
i potihe primjedbe umirovljenika
Revni zaštitari. Već na ulazu u robnu kuću ‘Prima-Grad’ bilo je sve jasno: znak zabrane ulaska psima razvidan je, a zaštitari, ako već ne mogu spriječiti svaku pljačku, kad je ulazak psa u pitanju revno obavljaju posao
450 kuna nadoplate po jednom danu tražili su u hotelu
“President”, jedinom visokokategorniku koji je želio primiti gosta sa psom, ali uz uvjet uzimanja apartmana
koji stoji 1825 kuna
bez dodatka za psa
Koje boje
mu je dlaka?
•• Zanimljivu ponudu zabilježili smo u hotelu “Royal”. Nakon što nas je recepcionarka u telefonskom razgovoru temeljito propitala “koliki je pas”, “koje boje”, “pušta li dlaku”, zeleno svjetlo je zaiskrilo. - Može uz doplatu od sto kuna, reče ona nakon promišljanja, prethodno informirana o dimenzijama i pasmini.
- A da je manji, bi li
bilo pedeset? - nismo odoljeli, ali odgovora - nismo dobili...