srijeda, 5.3.2008.


	novosti svijet biznis kultura mozaik spektakli crna kronika sport

	dalmacija split zadar šibenik dubrovnik županija bih

	dobar dan tribina osmrtnice impresum

	kretanje brodova kontakt linkovi arhiv




	strana 1 od 2

ćelavost njemački Genetičari su otkrili genetskOg ‘krivca’
za ispadanje kose

Živjeti bez vjetra u kosi

Razmišljam li nostalgično o danima kada sam imao kosu? Ne, no tu i tamo, za poslijepodnevnog maestrala, pokušavam se prisjetiti senzacije vjetra u kosi, kaže jedan od najzgodnijih hrvatskih ćelavaca prof. Aleksandar Štulhofer

piše Javorka Luetić

Ugledni hrvatski sociolog prof. Aleksandar Štulhofer odlično se nosi s gubitkom kose, koju je nekada rado puštao sve do ramena (slika dolje) Jesu li vam privlačniji muškarci s bujnom kovrčavom kosom ili ćelavci koji su zbog viška hormona izgubili kosu stvar je ukusa o kojemu nije vrijedno raspravljati. Ali gotovo svi muškarci teško doživljavaju prorjeđivanje kose koje obično nastupa između 20. i 30. godine života i s nostalgijom razmišljaju o svojoj nekad bujnoj kosi. I kolikogod nekim muškarcima ćalavost savršeno pristaje, toliko da ih ne možete ni zamisliti s kosom, intimno nisu presretni.
- Ne mogu reći da nije postojalo vrijeme kada sam i te kako razmišljao o kosi koja se počela prorjeđivati i načinima kako taj proces drugima učiniti manje vidljivim. U to doba, kada sam imao 28 ili 29 godina, nestajanje kose doista sam doživljavao kao problem - otkrio nam je sociolog Aleksandar Štulhofer, profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, po mišljenju mnogih žena jedan od najšarmantnijih hrvatskih ćelavaca.

Proces prihvaćanja

- Među ostalim i zato jer sam volio svoju valovitu kosu koja je uvijek bila duža nego što su moji roditelji smatrali društveno prihvatljivim - ističe Štulhofer i priznaje da je razdoblje prihvaćanja činjenice da gubi kosu trajalo nekoliko godina, da bi na kraju tog procesa prvo skratio kosu na nekoliko milimetara, da bi je nedugo nakon toga počeo radikalno uklanjati brijanjem.
- Ta navika je ostala i danas. Brijanje lica i glave jedanput tjedno jedini je sat u tjednu kada razmišljam o vlastitoj kosi. Razmišljam li nostalgično o danima kada sam imao kosu? Ne, no tu i tamo, obično za poslijepodnevnog maestrala krajem kolovoza, pokušavam se prisjetiti senzacije vjetra u kosi. Bojim se da je i to sjećanje većim dijelom izblijedilo - kaže Štulhofer.
Njemački genetičari Sveučilišta u Bonnu upravo su otkrili genetskog „krivca“, koji se nasljeđuje i uzrokuje ispadanje kose već u djetinjstvu. Riječ je o prvom poznatom ljudskom receptoru koji utječe na rast kose.
Genetičarka Regina Betz s američkog Instituta za humanu genetiku i njezini kolege šest su godina proučavali 11 članova jedne obitelji u Saudijskoj Arabiji u kojoj se genetski nasljeđuje mladalačka ćelavost. Otkrili su gen - P2RY5 koji uzrokuje to nasljedno ispadanje kose koje pogađa jednu od 200.000 osoba. Sada se realnijim čini i razvoj terapije koja bi mogla spriječiti gubitak kose, a temelji se upravo na ovom “otkriću”, najavila je Betz, voditeljica studije.
Hormoni ne utječu na rast svih dlaka na tijelu, pa su tako obrve, trepavice i kosa na zatiljku hormonski neovisne, dok su pazusi, brada, donji dio trbuha i kosa prednjeg dijela vlasišta hormonski ovisni, kaže dr. sc. Neira Puizina-Ivić, dermatologinja u KBC-u Split.

Kastrirani ne ćelave

Tzv. muška ćelavost posljedica je naslijeđa i utjecaja hormona, a pogađa oko 5 posto muškaraca. Da je ova promjena vezana uz hormonski status dokazuje činjenica da kastrirani muškarci nikada ne razvijaju ovakvu vrstu ćelavosti. Do sada nije otkriven djelotvoran lijek koji bi mogao riješiti ovaj problem, priznaje liječnica, pa je trajno uspješna jedino kirurška metoda presađivanja vlastite kose sa zatiljačne regije na proćelavi dio vlasišta gdje presađene vlasi ostaju trajno jer su otporne na utjecaj hormona.