zemlja bez hospicija U Hrvatskoj ne postoji ustanova
za skrb o bolesnicima u terminalnoj fazi
Dalmatinci odlaze umrijeti u Knin
Najsličnije hospiciju što Hrvatska ima jedan je od odjela kninske bolnice
pišu
Ivica MARKOVIĆ, Linda PERIĆ
Smrt na bolničkom Hitnom prijamu 75-godišnje Splićanke koja je bolovala od zloćudne bolesti aktualizirala je potrebu postojanja hospicija, zdravstvene ustanove u kojoj se skrbi o teško bolesnima i umirućima. U posljednjim danima života nesretna je žena trebala boraviti upravo u takvoj jednoj ustanovi: na Hitnom prijamu, naime, nikako nije mogla dobiti odgovarajuću skrb, a baš je tamo na koncu i umrla u ponižavajućim uvjetima. Takvi su slučajevi, nažalost, neizbježni jer u Hrvatskoj još uvijek ne postoji ni jedan hospicij.
Nešto slično hospiciju postoji u kninskoj bolnici koja ima Odjel za produženo bolničko liječenje, s 90 kreveta, koliko je ugovoreno s HZZO-om. Tu se smještaju bolesnici kojima je i nakon otpusta iz bolnice potrebna bolnička njega, ponajprije kronični bolesnici, oni čija je bolest u terminalnoj fazi (posljednja faza života), te socijalni slučajevi - ljudi koji nakon otpusta iz bolnice nemaju kamo otići.
- Prosjek ležanja pacijenata na tom odjelu je tri tjedna, ali se boravak može produžiti dok se zdravstveno stanje ne popravi ili dok ne dođe do nekih drugih promjena - poboljšanja stanja ili smrti. Može se produžiti i socijalnim slučajevima koji nemaju kamo, pa ostaju dok se za njih ne nađe odgovarajuće riješenje - rekla nam viša medicinska sestra Marija Županović, glavna sestra KBC-a Split.
Mogućnost koju pruža kninski odjel najviše koriste bolnice iz Splita, Šibenika i Zadra, a smještaj je organiziran kao nastavak liječenja u trima županijskim bolnicama.
- Pacijent kod nas može ostati najviše 30 dana. U kninsku bolnicu na produženo liječenje odlaze svi kojima je to potrebno osim psihijatrijskih bolesnika i djece. Među bolesnicima na kninskom odjelu pristiglih iz Splita je jedna trećina. Postoji i lista čekanja, jer je zanimanje sve veće. Stoga apeliramo da Ministarstvo zdravstva u suradnji s HZZO-om za potrebe produženog liječenja otvori i četvrti kat kninske bolnice. Trebalo bi ga adaptirati, no dobilo bi se dodatnih sedamdesetak kreveta - kaže Marija Županović, dodajući da splitski pacijenti u Knin idu od kraja 2006. godine.
U Zagrebu je 1999. godine osnovano Hrvatsko društvo za hospicij/palijativnu skrb kojemu je predsjednica Anica Jušić. Tim stručnjaka iz udruge - liječnik, psiholog, medicinska sestra, socijalni radnik i fizikalni terapeut, redom dobrovoljci - odlazi u kućne posjete umirućima. Nakon osnivanja Regionalnog hospicijskog centra 2002. godine, obilaze samo najteže bolesnike jer njih ne mogu smjestiti u 80 kvadrata u Hirčevoj 1, prostorima koje im je Grad dao u najam. Za organizaciju kvalitetne zdravstvene ustanove, koja bi s pravom nosila ime hospicija, još uvijek, unatoč sedam godina starom obećanju zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića, nisu dobili odgovarajući prostor.
- Ljudi doista umiru u nemogućim uvjetima. Ne zna se komu je gore, njima ili njihovim obiteljima koje ne znaju na koji bi im način mogli pomoći, a uz to su i u teškom psihičkom stanju - pojašnjava Anica Jušić.
Potrebu osnivanja hospicija uočili su i u Splitu. Prvu hrvatsku bolnicu za umiruće planirao je, podsjećamo, otvoriti i poznati radiolog dr. Josip Kalajžić, uz novčanu pomoć Liste Veloga Mista, no sve je, kao i u zagrebačkom slučaju, zapelo na prostoru.
0 U Hrvatskoj ne postoji ni jedan hospicij
30 dana najviše se može ostati u ‘običnoj’ bolnici
90 kreveta postoji na kninskom Odjelu za produženo bolničko liječenje
70 kreveta više dobilo bi se adaptiranjem četvrtog kata kninske bolnice
Pomoć
obiteljima oboljelih
•• Pri Ministarstvu zdravstva djeluje Povjerenstvo za palijativnu skrb kojemu je jedna od najvećih zadaća osigurati naknadu za obitelji koje skrbe o svojim teško bolesnim članovima.
Dr. Kalajžić: Splitu dosta deset kreveta
•• Bivši gradonačelnik Zvonimir Puljić dao je podršku projektu hospicija u Splitu, no njega je ubrzo zamijenio Ivan Kuret, a smatra li on ovu ideju važnom, ne znamo. Splitu je nužna ustanova za osobe kojima medicina više ne može pomoći, a prema našim procjenama deset kreveta bilo bi sasvim dovoljno. U hospiciju bi, inače, radili volonteri, ali i liječnici i medicinske sestre u mirovini -
pojašnjava Kalajžić.
Hospicij
u Tuzli
za uzor
•• U Bosni i Hercegovini, u Tuzli, već godinama imaju hospicij. Trebali bismo samo njih prekopirati, jer su brigu o teško bolesnima savršeno ustrojili. Unutar bolnice imaju ustanovu u kojoj postoji palijativni odjel, dnevni boravak, tim za kućne posjete - usput, kućni posjeti kod nas čine tek 1,5 posto ukupnog broja obavljenih pregleda, a
otvaraju uskoro i dječji palijativni odjel. Boravak u takvoj ustanovi
ne plaća se; čovjek dođe s liječničkom uputnicom, kao da ide na bilo
koji bolnički odjel. To je pravi hospicij, a ne ono što kod nas reklamiraju pojedine kuće za njegu bolenika, kaže Anica Jušić, predsjednica Hrvatskog društva za hospicij/palijativnu skrb.