nedjelja, 2.3.2008.


	novosti svijet kultura spektakli crna kronika sport

	dalmacija split zadar šibenik dubrovnik županija bih

	nedjeljna dalmacija

	dobar dan osmrtnice impresum

	kretanje brodova kontakt linkovi arhiv




	strana 2 od 4

KUNE S OLTARA SVEĆENICI TRAŽE POSKUPLJENJE
‘USLUGA’ KOJE NAPLAĆUJU VJERNICIMA

Crkvi 15 milijuna kuna
samo od vjenčanja i pogreba

U Splitsko-makarskoj nadbiskupiji svake se godine krizma oko 4,5 tisuće mladih, kojima Crkva to naplati 80 kuna

piše saša jadrijević tomas

Hrvatski svećenici imaju taksovnik prema kojem naplaćuju svoje usluge Hrvatske nadbiskupije internim su taksovnikom regulirale cijene koje svećenici smiju tražiti za usluge koje pruže, a posljednjih tjedana kler u zemlji, poput onog u riječkoj nadbiskupiji, otvoreno traži da se cijene povećaju. Svećenici, kao i nadbiskupi, nas nisu željeli upoznati s crkvenim cjenikom, napominjući nam u pisanom dopisu kako je crkveni taksovnik unutarnja stvar Crkve i ti podaci, napominju, nisu za objavljivanje u novinama. No, susretljivošću pojedinih savjesnijih svećenika dobili smo cjenike - taksovnike, iz kojih je vidljivo da se većina usluga u Crkvi, kako pokazuje taksovnik Nadbiskupije splitsko-dalmatinske, naplaćuje i za svaku postoji jasno propisana tarifa. Nabrojene su 33 usluge za koje su svećenici obvezni tražiti novac. Jedna od najskupljih usluga u Crkvi, kako stoji u dokumentu koji potpisuje nadbiskup Marin Barišić, je gregorijanski ciklus misa, koje često za “spas duša umrlih” kupuju za 2000 kuna obitelji ožalošćenih.

Dar za svećenika

U splitsko-makarskoj nadbiskupiji svake se godine krizma oko 4,5 tisuće mladih, kojima Crkva taj čin naplaćuje 80 kuna. Vjenčanje stoji 200 kuna, uz dodatni dar za svećenika od nekoliko stotina kuna što ga daje mladoženjin kum. U splitsko-dalmatinskoj županiji godišnje umre oko 4000 ljudi, većina umrlih ima katolički pogreb koji s misom za pokojnika, stoji u cjeniku, zapada minimalno 250 kuna, a dio svećenika otvoreno očekuje i dodatak na tu tarifu. U Hrvatskoj svake godine umre oko 50 tisuća ljudi, a procjenjuje se da njih najmanje 40 tisuća ima katoličke pogrebe, dok od 23 tisuće parova, koliko ih se godišnje vjenča, njih između 18 i 20 tisuća imaju obred u crkvi. Samo za vjenčanja i sprovode Crkva godišnje uprihodi oko 15 milijuna kuna.
Jedna od najskupljih usluga je gregorijanski ciklus misa, kako stoji u dokumentu koji potpisuje nadbiskup Marin Barišić Rodoslovlje pak zapada 100 kuna, obična misa 50 kuna. Crkva naplaćuje i najminimalnije troškove, poput matičnih izvadaka, te raznih kancelarijskih pristojbi. Popularna je i “prodaja” raznih oprosta, koji se naplaćuju po, drže u Crkvi, prihvatljivoj cijeni od 30 kuna, i to oprost od maloljetnosti, oprost od zapreke razlike vjere, oprost od mješovite ženidbe, oprost zapreke krvnog srodstva, oprost od zapreke tazbine, oprost od zapreke zločina... Četrdeset kuna će vas koštati da bi svećenik samo proglasio smrt, a ista je i cijena u Splitu ako želite da vam svećenik “ozdravi ženidbu u korijenu”. Nadbiskup Marin Barišić naplaćuje i svoje vizitacije, tj. posjete 200 kuna.
Katoličkoj crkvi država iz proračuna svake godine minimalno uplaćuje oko 300 milijuna kuna, a Vlada RH i lokalna samouprava im redovito dodjeljuje i desetke milijuna kuna za izgradnju crkava, brigu o kleru i sl. Međutim, to pojedine hrvatske svećenike ne sprječava da od svake obitelji pismeno zatraže “godišnji paušal” u iznosu od 100 do 250 kuna po kućanstvu, a taj će se dar, kažu, evidentirati u “novoizrađenim obiteljskim kartonima”. Neki svećenici su otišli toliko daleko da su izradili i dodatne cjenike, pa tako uz “golo vjenčanje” koje, zavisno od župe do župe, stoji od 200 do 300 kuna, naplaćuju još i sv. misu za vjenčanje od 100 kuna, sviranje mladencima zapada 50 kuna, pozive za vjenčanja Crkva također izrađuje i naplaćuje 80 kuna, a dodatno novčanu potporu traže i časne koje pjevaju. Također,u ponudi nekih župa u kontinentalnoj Hrvatskoj je istaknut i obični sprovod od 200 do 400 kuna, a bogatiji, nazovimo ga “deluxe” pogreb sa sv. misom i zvonjenjem stoji ožalošćenu obitelj oko 600 kuna.
Upite o crkvenim taksovnicima smo poslali na različite adrese - iz dubrovačke biskupije nam je stigao odgovor kako je cjenik njihova stvar. Zadarski nadbiskup Ivan Prenđa nam nije dopustio uvid u svoj cjenik, iako u Crkvi napominju da usluge koje se naplaćuju vjernicima ne smiju biti tajna, te su taksovnici stoga i objavljeni u internom crkvenom glasilu.

Troškovi Crkva naplaćuje i najminimalnije troškove, poput matičnih izvadaka, te raznih kancelarijskih pristojbi

Vjenčanje Osim vjenčanja koje stoji 200 kuna, dodatni dar svećeniku daje mladoženjin kum

300 milijuna kuna Katoličkoj crkvi država iz proračuna svake godine minimalno uplaćuje, a Vlada RH i lokalna samouprava joj redovito dodjeljuje i desetke milijuna kuna za izgradnju crkava, brigu o kleru i sl.

2000 kuna obitelji ožalošćenih plaćaju za “spas duša umrlih”

4000 ljudi godišnje umre u Splitsko-dalmatinskoj županiji

40 kuna će vas koštati da bi svećenik samo proglasio smrt, a ista je i cijena u Splitu ako želite da vam svećenik “ozdravi ženidbu u korijenu”

U Dubrovniku skuplje nego u Splitu

•• U našem istraživanju naišli smo na jednu kontradiktornost – iako je za Splitsku metropoliju, pod koju potpadaju među ostalima i Splitsko-makarska nadbiskupija i Dubrovačka biskupija, izrađen jedinstven cjenik izdan i ovjeren u 2001. od nadbiskupa Marina Barišića, u Dubrovniku se, za razliku od Splita, ne drže tog naputka. Dubrovački svećenici, doznajemo, naplaćuju po cjeniku Barišićeva prethodnika, biskupa Ante Jurića, koji je izdan i ovjeren 1999. godine. Zanimljivo je da po starom Jurićevom cjeniku rodoslovlje stoji 300 kuna, a po Barišićevu 100 kuna.

Nazor: Nedopustiva je naplata misa

•• Ja kao vjernica znam da milodari moraju postojati, to nije sporno, jer se i crkveni službenici moraju uzdržavati, ali mislim da je postojanje cjenika nekih duhovnih usluga nedopustivo, a naplata misa apsurdna - kaže nam dr. Mirjana Nazor iz Hrvatske akademske udruge. Poznati ekonomist Dražen Kalođera drži pak da je Katoličkoj crkvi, nažalost, komercijalna djelatnost postala primarna, uz evidentnu želju za gomilanjem bogatstva. “Crkva je uz sve navedeno i monopolist jer je jedini prodavatelj takvih usluga i nema konkurencije”, kaže Kalođera.