subota, 1.3.2008.


	novosti svijet biznis kultura mozaik spektakli crna kronika sport

	dalmacija split zadar šibenik dubrovnik županija bih

	spektar

	dobar dan tribina osmrtnice impresum

	kretanje brodova kontakt linkovi arhiv




	strana 1 od 2

silna volja
Nepokretna Pavica Kekez (64) živi sama u Ruminu u općini Hrvace

Patnja s osmijehom

Ja sam sritna i zadovoljna. Bog mi daje snage da nosim ovaj težak križ, ne da se Pavica, stopostotni invalid, kojoj je televizija najveći prijatelj. Ipak, humano bi bilo smjestiti je u neki starački dom

Piše petar norac kevo

U današnja vremena mnogi kukaju da im je teško u životu, da ih boli i da nemaju novca. “Slobodna” je bila u posjetu stopostotnom invalidu Pavici Kekez (64) iz mjesta Rumin u općini Hrvace, koja je od svoje druge godine nepokretna i u nogama paralizirana.
Pavičin je život donekle bio olakšan dok joj je bila živa majka, ali već četiri godine njezin život je postao velika patnja. Teško je opisati tu volju za životom, osmijeh koji ne silazi s lica i pedantnost na kojoj bi joj pozavidjela i najzdravija osoba.
Pavica je željna razgovora, ovom prilikom posjetili su je župnik, načelnik općine, ravnatelj Crvenoga križa.../ PETAR NORAC KEVO Najveći životni oslonac Pavica ima u bratu koji živi u Splitu, ali koji zbog financijskih teškoća nema baš prigodu često dolaziti u Rumin. Susjedi priskoče tu i tamo, tako da je svaki posjet veseli. Kako nam govori ova neumorna osoba, koja je pravi simbol života, najbliži prijatelj joj je televizija na kojoj, kaže, nema velikog izbora. Kada je lijep i sunčan dan, Pavica zna otpuzati sve oko kuće, što je jako veseli.
U obilasku ove nesvakidašnje i neumorne žene društvo nam je pravio župnik fra Frano Bilokapić, načelnik općine Hrvace Dinko Bošnjak, ravnatelj Gradskog društva Crvenoga križa Sinj Ante Omrčen te predstavnik Centra za socijalnu skrb iz Sinja. Svaki je sa sobom donio ponešto, što je svakako razveselilo junakinju naše priče.
Kada smo na odlasku upitali Pavicu je li joj što potrebno, kazala je:
- Ja sam sritna i zadovoljna. Bog mi daje snage da nosim ovaj težak križ.
Kad netko kaže da mu je teško, treba doći u Rumin, u zaselak Podgradina, kod naše Pavice, i sve će mu biti jasno. Nadamo se da će nadležne institucije pomoći da se Pavicu smjesti u starački dom, da napokon osjeti da je ljudsko biće o kojemu će netko svakoga dana voditi brigu. Osim pažnje koja joj je jako potrebna, u domu bi barem imala prigodu da s nekim i porazgovara.