iz drugog kuta ’hrvatska u plusu bez zerp-a’ (2)
Pritisci zbog ZERP-a
- nečuven presedan
Tekst Danka Plevnika “Hrvatska u plusu bez ZERP-a”, objavljen u “Slobodnoj Dalmaciji” 27. veljače 2008. zaslužuje odgovor. Šokantno je što je čak i on (kojeg sam smatrao dobro upućenim analitičarem) pao pod utjecaj lažne dileme “ZERP ili EU”.
Nametnuta dilema “ZERP ili EU” je besmislena jer je to isto kao da vas u restoranu konobar pita: “Hoćete li samo jesti ili samo piti?” Pravi odgovor na to konobarsko pitanje o ZERP-u glasi: “Hoćemo ZERP u EU-u!” Naime, provedba imitacije gospodarskog pojasa u vidu ZERP-a nije protivna regulativi EU-a! S jedne strane, ekološki dio gospodarskog pojasa, odnosno ZERP-a, nije dio pregovora s EU-om, pa se može proglasiti i aktivirati jednostrano, kao što su to učinile Italija 2006., a Finska 2005. Učinila je to i Slovenija 2005. koja na to nema pravo, proglasivši svoj ZEP preko hrvatskog ZERP-a, bez pitanja Hrvatske i EU-a. Štoviše, Slovenija je 2005. protupravno proglasila i svoje ribolovne zone: jednu za cijeli Piranski zaljev - pa i preko naše polovice, drugu preko našeg teritorijalnog mora sve do polovice Istre, a treću preko hrvatskog ZERP-a do vrha Istre. Ribolovni dio ZERP-a spada u pregovore s EU-om u sklopu poglavlja 13. “Ribarstvo”, s ciljem preuzimanja u naše zakonodavstvo direktive EC 2371/2002, i to nije sporno. Hrvatska međutim proglašenjem ZERP-a i njegove ribolovne komponente čini upravo ono što EU traži od svojih članica - da proglase ribolovne zone i gospodarske pojasove, jer se time osigurava zajedničko ribolovno more za sve članice EU-a. Uostalom, nitko nije imao primjedbi na ZERP na Ministarskoj konferenciji EU-a o ribarstvu na Mediteranu u Veneciji 23.-25. studenog 2003.! ZERP doduše ulaskom u EU postaje ribolovno more EU-a.
Međutim Hrvatska određuje pravila ribarenja u tom dijelu mora, Hrvatska određuje ekološki maksimum izlova u ZERP-u, dok prepušta EU-u da uz odgovarajuće kompenzacije (npr. sredstva za gradnju naše ribarske flote) podijeli višak ulova u ZERP-u po kvotama zemljama članicama EU-a. To pak znači kontrolu ribolova i ograničenje ribolovnog napora, pri čemu mi odlučujemo koliko se smije loviti, točno onako kako predviđa spomenuta direktiva EC 2371! Hrvatsku bi prema stajalištima Italije i Slovenije trebalo kazniti jer želi provedbu europske regulative o ribarstvu, zato jer se protivi divljem ribarstvu i neeuropskom ponašanju talijanskih ribara u ZERP-u?! Nemoguće je kontolirati ribolov u međunarodnim vodama! To se može učiniti samo u gospodarskom ili ribolovnom pojasu! Hrvatsku bi trebalo kazniti i zato jer želi preuzeti ekološku odgovornost za područje ZERP-a, tako da može intervenirati kod svake brodske havarije i utužiti štetu od vlasnika broda!? Sve takve pritiske iz EU-a Hrvatska je trebala davno prijaviti glavnom tajniku UN-a, kao depozitaru Konvencije UN-a o pravu mora, jer predstavljaju nečuveni presedan u međunarodnom pravu. EU uvijek nastoji iskazati konsenzus među članicama, pa čak i u situacijama kad jedna od njih npr. Slovenija ima posve budalaste zahtjeve, neutemeljene u međunarodnom pravu.
Zato je i moguće da ovih mjeseci slovenskog predsjedanja EU-om čujemo toliku lavinu konsenzualnih ludosti iz krugova EU-a. Ali tome ne treba nasjedati, već treba uporno dokazivati da želimo poštovanje europskih normi i odgovorno ponašanje prema Jadranu!
DR. SC. TONČI TADIĆ
PREDSJEDNIK
ODBORA ZA PRAĆENJE PROVEDBE ZERP-a
javljam se za riječ ‘šest lica traže autora...’
Runjanin nije bio obrazovan
I “Slobodna Dalmacija” u povodu 130. obljetnice Runjaninove smrti navodi podatak da je Josip Runjanin rođ. u Vinkovcima, časnik Habsburške Monarhije u Glini, autor glazbe hrvatske himne “Lijepa naša”.
To se obznanjuje i u školskim udžbenicima, a mi koji smo radili u školi mislili smo da su iznesene činjenice u školskim knjigama nepobitni fakti. Predlaže se čak i otvaranje muzeja tome u čast.
Povučen intelektualnom znatiželjom da više saznam o našoj himni, utvrdio sam da je “Horvatska domovina” prvi put objavljena 1835. god. Autor je Antun Mihanović, a prvi put je pjevana 1842. god. Te je godine Runjanin bio 21-godišnji kadet u Glini Franjo Ksevar Kuhač 1885. god.
Prvi put je spomenuo da je istom sada doznao od presv.gosp. I. Trnskoga da je Runjanin ishitrio napjev za pjesmu “Lijepa naša domovina”. Andrija Tomašek, umirovljeni predavač na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, ističe u knjizi “Lijepa naša” da je prvi dokument nastao 1861., obmanjuje da ju je “ukajdio” učitelj pjevanja Vatroslav Lichtenegger. 1910. god. Božidar Krnic, a kasnije i Cejza Krnic u svojim pisanim raspravama u Književnom prilogu kluba hrvatskih književnika u Osijeku, “kategorički” tvrde da je autor glazbe “Lijepe naše” njihov djed Josip Wendl, kapelnik pukovinskog orkestra u Glini. U knjizi Jelene Očak “Antun Mihanović” na st. 347 citira se: “Runjanin nije bio muzički obrazovan.”
Današnji oblik izradio je mo. Jakov Gotovac 1942. god. Predlažem da se oko pitanja autorstva glazbe ne politizira, nego da se utvrdi istina i prestanu polemike koje traju već preko sto godina. U udžbenicima i enciklopedijama treba biti prava istina koja neće ostavljati dileme.
PROF. ŠPIRO MILIČEVIĆ
|
![[Povratak na naslovnu stranu]](../inc/images/sdlogo-novo.gif)
