srijeda, 27.2.2008.


	novosti svijet biznis kultura mozaik spektakli crna kronika sport

	dalmacija split zadar šibenik dubrovnik županija bih

	dobar dan tribina osmrtnice impresum

	kretanje brodova kontakt linkovi arhiv




	strana 1 od 2

skandal u centru 112 ‘natječaji provedeni u skladu sa zakonom’ (3)

Nanesena je golema
šteta javnoj sigurnosti

Natječaji za Centar 112 provedeni su u skladu sa zakonom, tvrdi Đuro Poldrugač, ravnatelj Državne uprave za zaštitu i spašavanje. No natječaji za Centar 112 nisu provedeni u skladu sa zakonom. Štoviše, zbog nezakonitih natječaja nanesena je golema šteta javnoj sigurnosti, jer se godinu dana izgubilo na informatičkom opremanju službe. Natječaj iz veljače 2006. g., na kojem je pobijedio Ericsson, poništila je na žalbu Siemensa Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave jer je utvrdila niz prekršaja Zakona o javnoj nabavi, pa čak i nezakonito kratak rok za dostavu ponuda. U kolovozu iste godine Uprava je ponovno dodijelila posao Ericssonu, ovog puta izravnom pogodbom bez natječaja, uz opravdanje da samo ta tvrtka posjeduje Microsoft tehnologiju, koju Uprava već koristi. Komisija je i tu odluku poništila zbog nezakonitosti, ponovo na žalbu Siemensa, inače globalnog Microsoft Gold partnera i jednog od najvećih korisnika Microsoft tehnologija u svijetu. Ovdje nije riječ o šlampavosti, jer je Uprava zbog prethodnog natječaja znala da je Siemens kvalificiran. Stoga, želi li Uprava išta demantirati, neka najprije demantira rješenja UP/II-034-02/06-01/150 i UP/II-034-02/06-01/514 Državne komisije, a želi li i dalje tvrditi da joj je 2005. g. poništeno samo jedno nadmetanje, neka demantira i godišnje izvješće te iste komisije, po kojemu su joj na četiri izjavljene žalbe poništene tri nabave, ili 75 posto. Nakon dva nezakonita pokušaja, Uprava je u veljači 2007. g. ponovno sklopila posao s Ericssonom izravnom pogodbom. Koja je osnova sada pronađena da kvalificiran bude jedino Ericsson, javnosti nije poznato, jer je sve obavijeno tajnom. Uz druge smiješne insinuacije, Poldrugač u demantiju tvrdi da se nisam potrudio upoznati s njihovom stranom. Još jedna Poldrugačeva laž. Poslao sam Upravi sljedeća pitanja: Koliko je stajalo opremanje centra u Splitu? Koja je tvrtka bila izvođač računalno-komunikacijske i programske baze? Koliko joj je za to isplaćeno? Zašto je na Siemensove žalbe bio poništen natječaj za posao? Je li istina da je na koncu sklopljen izravnom pogodbom uz ugovor koji je proglašen tajnim? Uprava nije odgovorila ni na jedno pitanje, već je na kraju podužeg propagandnog teksta navela da je priječi - tajnost podataka. Dakle, tajna je da je posao dobio Ericsson, tajna je da je zaradio milijun eura, tajna je da su natječaji bili poništeni, tajna je da je sklopljen tajni ugovor. Uprava se pozvala na onaj isti Zakon o tajnosti podataka koji zbog interesa javnosti nalaže da se dijelovi podatka koji ne ugrožavaju zaštićene vrijednosti, u ovom slučaju javnu sigurnost, ne označavaju stupnjem tajnosti. Kako bi doista bilo suludo tvrditi da bi objavljivanje traženih podataka moglo ugroziti funkcioniranje Centra 112 i javnu sigurnost, pitanje je čiji se interes štiti, ako se već ne štiti interes javnosti. No pravo je pitanje koji su razmjeri štete što ju je javnoj sigurnosti nanijela sama Uprava izgubivši godinu dana u pokušajima sklapanja nezakonitih poslova. Pravo je pitanje je li itko od čelnih ljudi Uprave odgovarao zbog svojih propusta. Je li odgovarao Poldrugač, je li odgovarala šefica nabave Stajčić, je li odgovarao glavni nadzornik Centra 112 Britvić, koji nam nakon konstatacije da je rodbinski povezan s menadžmentom Ericssona prijeti sudskim progonom? To su prava pitanja za pravosuđe, no Poldrugačeva Uprava radije bi ga zaposlila zastrašivanjem i ušutkavanjem novinara, koji pišu u interesu javnosti.

NIKOLA BAJTO
NOVINAR SLOBODNE DALMACIJE

javljam se za riječ zakon o kaznenom postupku je jasan:

Pritvor ne smije biti
kazna za okrivljenike

Ponukani pisanjem ‘Slobodne Dalmacije’ u svezi rada sudova i određivanja pritvora okrivljenicima, željeli bismo ukazati na sljedeće: Pritvor nije i ne smije biti kazna za okrivljenika.
Pritvor je mjera osiguranja nazočnosti okrivljenika. Za određivanje pritvora moraju biti ispunjeni uvjeti koji su taksativno određeni u odredbi čl. 102. Zakona o kaznenom postupku. Stoga okolnost da nad okrivljenikom nije određena mjera pritvora ili da je okrivljenik pušten iz pritvora uopće ne ukazuje da bi sud zauzeo bilo kakav stav o odgovornosti okrivljenika, već se isključivo radi o pravilnoj primjeni zakona, i to baš naprijed navedene odredbe.
Sve demokratske europske države imaju vrlo strogo propisane uvjete za određivanje pritvora te ga koriste iznimno, a i po hrvatskom zakonodavstvu, pritvor se određuje kao krajnja mjera osiguranja te isti može biti određen samo ako se ista svrha ne može ostvariti drugom mjerom.
U nadi da će ovaj dopis pomoći boljem razumijevanju tematike pritvora, želimo da i dalje sveobuhvatno informirate čitateljstvo o sudskim postupcima jer sudstvo kao treća “grana” vlasti nema što skrivati i želi da javnost bude što bolje upoznata s radom suda.

MIHO MRATOVIĆ
UDRUGA HRVATSKIH SUDACA, OGRANAK SPLIT