dodjela oscara glamuroznu filmsku večer obilježili film ‘nema zemlje za starce’ i četvero glumaca s neameričkog područja
Trijumf Europljana
i kultne braće Coen
“Hvala ti živote, hvala ti ljubavi, u ovom gradu doista ima anđela”, rekla je Marion Cotillard
Piše jakov kosanović
Snimio AP
U noći 80. godišnje dodjele nagrada Američke akademije filmskih znanosti i umjetnosti zvijezde nisu sjale američkim glumcima. Naime, glavne glumačke nagrade doma je odnijelo dvoje Londonaca, Daniel Day-Lewis i Tilda Swinton, te španjolski glumac Javier Bardem i francuska glumica Marion Cotillard, dakle, redom europski glumci.
Ali, sve u svemu, cjelokupni pobjednik večeri ipak je bio krvavi triler braće Coen Nema zemlje za starce, koji si je prigrabio četiri Oscara, uključujući one za najbolju režiju i najbolji adaptirani scenarij, kao i onu najprestižniju – za najbolji film. Tako, oskarovski trijumf kompletirao je gotovo isključivu bilancu nagrada koju je tijekom sezone zabilježila drama o krvavoj lančanoj reakciji izjalovljena posla s drogom na meksičkoj granici. A konkurencija filmova kao što su Bit će krvi, britanska drama o II. svjetskom ratu Okajanje, sudski triler Michael Clayton i romantična dramedija Juno, nije bila nimalo bezazlena. Štoviše, za Okajanje je nastupilo pravo otrežnjenje nakon što je od sedam nominacija utržilo samo jednu, za najbolju izvornu glazbu (Dario Marianelli).
Kao što nitko nije ni sumnjao, Day-Lewis je osvojio Oscara za njegov portret manijakalnog naftaša u Bit će krvi, a blago iznenađenje nastupilo je tek s nagradom za 32-godišnju francusku glumicu Marion Cotillard, jer se taj privilegij očekivao za britansku veteranku Julie Christie, za njezinu ulogu Alzheimerove bolesnice u filmu Away From Her. Međutim, predviđanja su lagano poljuljana već Zlatnim globusom i BAFTA-inom nagradom za Cotillardovu. Bilo kako bilo, to je prvi put u posljednjih 50-ak godina da francuska glumica dobiva ovu nagradu, nakon što ju je daleke 1960.
Simone Signoret dobila za ulogu u filmu Put u visoko društvo, a ujedno i drugi “Oscar” koji je dobila glumica za ulogu u neanglofonom filmu, nakon Sophije Loren 1962. godine za De Sikinu Ciociaru.Mlada francuska glumica ostala je otvorenih usta na dodijeljenog joj Oscara, ali od uzbuđenja nije uspjela puno prozboriti. “Hvala ti, živote, hvala ti, ljubavi, i istina je, u ovom gradu doista ima anđela”, rekla je jedna od rijetkih neanglofonih dobitnica u povijesti Oscara.
I drugo iznenađenje večeri zbilo se među ženama, jer je nagradu za najbolju sporednu ulogu dobila Tilda Swinton kao prevrtljiva odvjetnica (“Michael Clayton”), dok je svjetski auditorij “Oscara” već vidio u rukama Cate Blanchett za njezina Dylana u filmu Ja nisam tamo.
Ostatak zlatne raspodjele protekao je manje-više prema očekivanjima, premda su u ekipi filma Bit će krvi možda očekivali koji kipić više osim onoga za Day-Lewisa i kameru Roberta Elswitta.
Kada se sve zbroji i oduzme, možda su najveći pobjednici večeri ispali hollywoodski scenaristi, koji su prekinuvši svoj tromjesečni štrajk ipak omogućili normalno odvijanje večeri u Kodak teatru, što je dobitnica Oscara za najbolji izvorni scenarij, Diablo Cody (Juno), i potvrdila posvetivši cehu svoju nagradu.
A ‘OSCARA’ DOBIVA...
Film: Nema zemlje za starce Režija: Joel i Ethan Coen (Nema zemlje za starce) Glumac: Daniel Day-Lewis (Bit će krvi) Glumica: Marion Cotillard (La Vie en Rose) Sporedni glumac: Javier Bardem (Nema zemlje za starce) Sporedna glumica: Tilda Swinton (Michael Clayton) Izvorni scenarij: Diablo Cody (Juno) Adaptirani scenarij: Joel i Ethan Coen (Nema zemlje za starce) Animirani film: Juhu-hu Dokumentarni film: Taxi to the Dark Side Strani film: Krivotvoritelji (Austrija) Izvorna pjesma: Falling Slowly, Once Izvorna skladba: Okajanje Scenografija: Sweeney Todd Kamera: Bit će krvi Kostimografija: Zlatne godine kraljice Elizabete Šminka: La Vie en Rose Specijalni učinci: Zlatni kompas Kratki animirani film: Peter & the Wolf Kratki dokumentarni film: Freeheld Kratki igrani film: Les Mozart des Pickpockets
Složna braća kuću od zlata grade
•• Primajući nagradu za režiju koju je podijelio s bratom Ethanom, Joel Coen je rekao kako on i Ethan rade filmske priče još otkad su bili klinci: “Kasnih 60-ih, kad je Ethan imao 11 ili 12 godina, nabavio je odijelo i aktovku, pa smo otišli na međunarodni aerodrom u Minneapolisu sa superkamerom i napravili film o amo-tamo diplomaciji, nazvavši ga ‘Henry Kissinger, Man on the Go’ (Henry Kissinger, čovjek u pokretu). Iskreno, ono što radimo sad, ne razlikuje se puno od onoga što smo radili onda. Ima previše ljudi kojima bismo trebali zahvaliti na ovome. Doista smo uzbuđeni što smo ovo primili i hvala vam svima koji nam dopuštate da se i dalje igramo u našem kutku vrtića.”
Pobjeda scenarista. Možda su najveći pobjednici večeri hollywoodski scenaristi, koji su prekinuvši tromjesečni štrajk omogućili normalno odvijanje večeri u ‘Kodak teatru’.