četvrtak, 21.2.2008.


	novosti svijet biznis kultura mozaik spektakli crna kronika sport

	split zadar šibenik dubrovnik županija bih

	reflektor

	dobar dan tribina osmrtnice impresum

	kretanje brodova kontakt linkovi arhiv



	strana 1 od 4

FILMSKA KLADIONICa UREDNIK I KRITIČAR ‘REFLEKTORa’ PREDVIĐA OSVAJAČE AKADEMIJINE NAGRADE

Ima Oscara za Coene

“Nema zemlje za starce” smatra se favoritom za naj-film i režiju,
Daniel Day-Lewis za glavnu mušku, a Marion Cotillard ili Julie Christie za žensku ulogu

PIŠE MARKO NJEGIĆ

Mora biti nešto u njemu kad se održao svih ovih godina. Vjerojatno ga je zdravo imati u ruci - izjavila je svojedobno četverostruka oskarovka Katherine Hepburn kad su je upitali što misli o najpoznatijoj filmskoj nagradi na svijetu. “Težinu” Oscara su, čini se, shvatili i članovi Ceha scenarista Amerike (Writers Guild of America). Podsjetimo se, nekih 10-ak tisuća scenarista je 5. studenoga odšetalo s posla i sezonu filmskih nagrada – koja traje od početka prosinca do 24. veljače, kada se dodjeljuje Oscar – pretvorilo u totalnu zbrku. Gala večere i ceremonije što honoriraju sedmu umjetnost i njezine stvaratelje bivale su redom otkazivane ili drastično mijenjane. Zlatni globus se, eto, pretvorio u neglamuroznu press-konferenciju koju je pratila niti četvrtina od uobičajenih dvadesetak milijuna gledatelja. Iako je bilo trepeta kako će se “slučaj Zlatni globus” ponoviti i na Oscarima, scenaristi su, nakon tri mjeseca, odbacili štrajkaške parole.

Prekrasni prizor iz krimića “Nema zemlje za starce” u kojem Josh Brolin daje petama vjetra pred progoniteljima

Tako, organizatori jubilarne 80. dodjele Oscara obećavaju tradicionalnu svečanost za globalnu TV publiku s crvenim tepihom i špalirom megazvijezda. Osim nominenata, dolazak su potvrdili Nicole Kidman, Penelope Cruz, Colin Farrell, Harrison Ford, Katherine Heigl, John Travolta, Denzel Washington, Hilary Swank, Martin Scorsese, Josh Brolin, Cameron Diaz, Tom Hanks, Helen Mirren, Forest Whitaker, Jessica Alba, Anne Hathaway, Jennifer Hudson, Renee Zellweger i Amy Adams koja će, kad joj je, nažalost, izmakla glumačka nominacija, na pozornici barem izvesti pjesmu iz njezina simpatičnog hita “Začarana”. Pola navedenih šetat će crvenim tepihom ispred Kodak Theatrea i pokazivati savršenu liniju utegnutu u nove krpice poznatih kreatora. Druga će se polovica, pak, okušati u ulogama prezentera i cjelivati, uz malo sreće, zaslužene dobitnike.

Osveta za “Malu miss Amerike”

Mnoge filmske kategorije imaju favorite, no to ne znači da neće biti iznenađenja. Nadam(o) se ne neugodnih. Izvrsni krimić “Nema zemlje za starce”, u režiji fantastične braće Coen, smatra se (opravdano) glavnim favoritom u kategoriji najboljeg dugometražnog filma, ali i režije. Unatoč sjajnu opusu (kvartet za plus pet: “Krvavo jednostavno”, “Millerovo raskrižje”, “Veliki Lebowski” i “Čovjek kojeg nije bilo”), kojeg potamniti ne mogu ni njihovi recentni mini promašaji poput “Razvedi me, zavedi me” i “Gangsterske petorke”, Coeni su se - sramota! - tek jednom našli u utrci za Oscara (“Fargo”, 1996.).

Briljantni Daniel Day-Lewis u sceni iz drame “Bit će krvi”

Međutim, tada su se morali zadovoljiti samo priznanjem za najbolji originalni scenarij, s obzirom da je sav šlag na oscarovskoj torti polizao “Engleski pacijent”. Ključni pokazatelji uspjeha na njihovoj su strani – “Nema zemlje za starce” najboljim je filmom proglasio Ceh producenata, redatelja, glumaca i scenarista Amerike. Jedini peh za Coenove može biti činjenica što je žanrovski film, konkretno baš krimi-triler, Akademija nagradila – prošle godine (“Pokojni”). “Michael Clayton” je vrlo dobar, ali ponešto precijenjen, pa bi u slučaju neželjene “reprize” do izražaja trebali doći “oskarovskiji” naslovi “Bit će krvi” i “Okajanje”. Iz prikrajka, pak, potiho vreba odlična komična drama “Juno” koja bi, nakon dugo vremena, mogla “pozlatiti” američke “indie” filmove i “osvetiti” – “Malu miss Amerike”. Ili “Izgubljene u prijevodu”.

“Stealth” nominent

Ako braći Coen, kojim slučajem, izmakne kipić za najbolji film, onaj za režiju ne bi smio. U toj kategoriji P.T. Anderson (“Bit će krvi”) već je trijumfirao na Berlinaleu. Eventualna prijetnja, tako, dolazi u liku i djelu “stealth” nominenta i dobitnika Zlatnog globusa Juliana Schnabela za “The Diving Bell and the Butterfly”, snažan film po mjeri “Mojeg lijevog stopala”, ali ona se ipak čini – fantomskom.

Braća Coen na setu svog možda i najboljeg filma dosad

Ime “Nema zemlje za starce” moglo bi se čuti i u kategoriji sporedne muške uloge, i to nakon prozivke Javiera Bardema. Španjolski glumac dosad je imao samo jednu oscarovsku nominaciju (“Prije noći”, 2000.), premda je zaslužio kandidaturu i za “Život je more” (2005.), a u filmu Coenovih upravo je briljantan u možda najboljoj ulozi nekog plaćenog ubojice uopće, vrhunskog zlikovca koji... pa recimo samo da baš i nema smisla za humor. Poput njegova terminatorskog lika, Bardem se čini nepobjedivim. Pa ipak, ako bi mu itko mogao sprašiti metak u oscarovske snove dok se najmanje nada, bit će to “čovjek koji je (kukavički, s leđa) ubio Jesseja Jamesa”, Casey Affleck, brat poznatijeg Bena. Jer, iako poslovično nenadmašan, Philip Seymour Hoffman (“Rat Charlieja Wilsona”) već čuva Oscara u kućnoj vitrini (“Capote”, 2005.), a Akademija će teško drugu godinu zaredom (Alan Arkin, “Mala miss Amerike”) zlatnu statuicu dodijeliti nekom veteranu. Vremešni Hal Holbrook (“Into the Wild”) mogao bi početi vježbati ispred ogledala rečenicu: “Bila mi je čast biti među nominiranima.”

Ona je - on

U kategoriji ženske sporedne uloge situacija je razmjerno neizvjesna. Vjerojatno najbolja glumica današnjice, Cate Blanchett, impresivno je utjelovila Boba Dylana u postmodernom glazbenom biopicu “Nisam tamo”.

Nakon Zlatnog globusa, može li se Johnnyju Deppu “pozlatiti” i Oscar?

Julian Schnabel, režijski favorit iz sjene, daje upute Mathieuu Amalricu na setu “The Diving Bell and the Butterfly”

Posljednji put kad je jedna žena bila u tijelu muškarca (Linda Hunt, “Godina opasnog življenja”, 1983.), pao je Oscar, a gotovo i u obratnom, “on je ona” slučaju (Jaye Davidson, “Plačljiva igra”). Budući da veteranka Ruby Dee ima tek jednu istinski vrijednu scenu nasuprot Denzela Washingtona u “Američkom gangsteru”, otegotnu okolnost za Cate – nedavno osvojila kipić za “The Aviatora” – u svoju bi korist prije mogla preokrenuti velika Tilda Swinton kao (ranjiva) korporacijska kučka u “Michaelu Claytonu”.
Ipak, ne treba posve otpisati Amy Ryan u ulozi nemarne majke-ovisnice u “Nestaloj bez traga” i mlađahnu, a vrlo zrelu Saorise Ronan, čija laž pokreće radnju “Okajanja”.
Ako Ronanica naposljetku trijumfira, čitava bi večer mogla dobiti prizvuk dodjele iz 1994. kad je mlada Anna Paquin osvojila Oscara za “Piano”, dok bi njezine korake, u kategoriji glavne ženske uloge, lako mogla slijediti blistava Ellen Page kao coolerska maloljetna trudnica u filmu “Juno”, posebice zato što mlađe glumice mahom budu tek nominirane (Evan Rachel Wood, Keisha Castle-Hughes, Catalina Sandino Moreno). Inače, u toj je kategoriji favorit Julie Christie (“Away From Her”) za portret žene oboljele od Alzheimera (Akademija, znamo, jednostavno voli takve uloge). Da ima pravde, pobijediti bi morala Marion Cotillard (“Edith Piaf”) jer u pitanju je jedna od onih veličanstvenih performansi u kojima glumac doslovce postane stvarni lik kojeg tumači, a takav je “pristup” nedavno priskrbio Oscara Blanchettici (Katherine Hepburn, “The Aviator”) i Reese Witherspoon (June Cash, “Hod po rubu”).
Pokojna Edith Piaf bila bi ponosna da je vidjela kako je igra Marion Cotillard Američki zdravstveni sustav je bolest, Michael Moore je lijek George Clooney (“Michael Clayton”) i Johnny Depp (“Sweeney Todd”) nisu za baciti, no okvir kamina trebao bi ovih dana očistiti Daniel Day-Lewis, bezobzirni naftni magnat u filmu “Bit će krvi”. Ne zato što su oni loši, nego zato što je on jednostavno i frustrirajuće – predobar. Day-Lewis je već jednom osvojio Oscara (davne 1989. – “Moje lijevo stopalo”), a 2002. je posljednji put, u kategoriji glavne muške uloge, bio kandidat za suludo dobru ulogu Billa Koljača u “Bandama New Yorka”, ali je izgubio od (inferiornijeg) Adriana Brodyja (“Pijanist”). Dakle, ako se ove nedjelje dvoranom ne prolomi “and the Oscar goes to... Daniel Day Lewis” – bit će krvi.

ANTIOSCAR Dodjela Zlatnih malina održat će se večer uoči Oscara, a “najslađa” se berba smiješi Lindsay Lohan.

PRIJENOS HTV će uživo prenositi dodjelu uz pomoć Boška Picule, Petra Krelje, Nenada Korkuta i prevoditeljice Vere Kordić.

Ostale kategorije

•• Najveća bitka za najbolji originalni scenarij vodit će se vjerojatno između Diablo Cody (“Juno”) i Tonyja Gilroyja (“Michael Clayton”). Na adaptirani scenarij tipuje Christopher Hampton koji bi “Okajanju” mogao priskrbiti “utješnog” Oscara ako se večer pretvori u otvoreni trijumf braće Coen. Male su šanse da “Juhu-hu” ne osvoji Oscara u kategoriji najboljeg crtića, posebice otkako je istoga “Autima” nezasluženo preoteo “Happy Feet”. No, za svaki slučaj, tu je i “Persepolis”. Specijalni efekti ne ginu “Transformersima”, a kategoriju izvan engleskoga govornog područja bolje je i ne komentirati pošto u njoj nije bilo mjesta za “Požudu, oprez” i “4 mjeseca, 3 tjedna i 2 dana”. Naj-dokumentarcem mogao bi biti proglašen “No End in Sight” o ratu u Iraku, i to zato što se glasači zasigurno boje ponovno pustiti na pozornicu Michaela Moorea (“Bolesno”).

Oscar je kriv za sve

•• Nepisano je pravilo da dobitak (ili barem nominacija za) Oscara automatski donosi više poslovnih ponuda i nula na honoraru. Međutim, ima i onih kojima je karijera krenula silaznom putanjom nakon što su (umalo) primili zlaćanu statuicu. Tom Hulce, nominiran za glavnu mušku ulogu u "Amadeusu" (1984.), doslovno je "nestao u akciji". Njegovom "pozlaćenom" kolegi iz filma, "Salieriju" F. Murrayju Abrahamu, također se gubi svaki trag. Za nijansu bolja od Abrahama je Mira Sorvino, njegova partnerica iz "Moćne Afrodite" (1995.), za koju je osvojila Oscara ulogom prostitutke meka srca, premda je i ona, poslije par većih uloga, (s)pala na epizode ("Završni rez", 2004.). Slična je sudbina zadesila i slatku Marisu Tomei ("Moj rođak Vinny", 1992.) koja se danas mora zadovoljiti manjim nastupima ("Divljaci na kotačima", 2007.). No, to je još i dobro s obzirom na slučaj Cube Goodinga Jr.-a koji, nakon zarazne rečenice "Show me the moneeey" iz "Jerryja Maguirea" (1996.), uludo prosipa talent u besmislicama tipa "Ludo krstarenje" (2002.).

Nema Oscara za Hrvate

•• Iako posljednjih godina proživljava svoju novu mladost, hrvatski film nikako da se nađe u katogoriji koja svetkuje najbolja ostvarenja izvan engleskoga govornog područja. No, bolju nam prošlost nitko ne može oduzeti. Akademija je, tako, barem “pozlatila” animirani film “Surogat” (1961.) Dušana Vukotića. Vukotić se 1962. opet našao među kandidatima s “Igrom”. Deset godina kasnije, u istoj kategoriji, brk je umalo omastio Nedeljko Dragić (“Tup-tup”, 1972.). U igranoj formi dugoga metra natjecali su se “Cesta duga godinu dana” (1958.) i “Deveti krug” (1960.), talijanskog, odnosno slovenskog redatelja Giuseppea de Santisa i Franceta Štiglica, te “Bitka na Neretvi” (1969.) Veljka Bulajića realizirana u YU koprodukciji i s nizom svjetskih veličina. Ipak, Vukotić nije jedini Hrvat koji je primio Akademijinu nagradu. Tu su i Matthew Yuricich, stručnjak za specijalne efekte – podrijetlom iz Josipdola – ovjenčan za “Loganov bijeg”, te Branko Lustig, producent “Schindlerove liste” i “Gladijatora”.