nedjelja, 17.2.2008.


	novosti svijet kultura spektakli crna kronika sport

	split zadar šibenik dubrovnik bih

	pomet nedjeljna dalmacija

	dobar dan osmrtnice impresum

	kretanje brodova kontakt linkovi arhiv




	strana 1 od 1

KAZALIŠTE PREMIJERA ‘BABINE GUICE’ SPLITSKOG HNK-a
U ŠIBENSKOM KAZALIŠTU

Impotentni kabare

Gledajući ono što se događa na sceni, teško je odoljeti pomisli da je naslov Mujičićeve drame sasvim simboličan: predstava je uzbudljiva, napeta, zanimljiva i privlačna baš kao rečeni dio spomenute gospođe u godinama

Piše Jasen Boko
Snimio Matko Biljak

Babina guica” u naslovu drame Tahira Mujičića, praizvedene u petak u Šibenskom kazalištu, odnosi se na otočić u kornatskom arhipelagu kod kojeg potone jahta glavnog, a neprisutnog junaka u ovoj drami. No, gledajući ono što se događa u osamdesetak minuta na sceni, teško je odoljeti pomisli da je naslov ipak simboličan, predstava je, naime, uzbudljiva, napeta, zanimljiva i privlačna baš kao rečeni dio spomenute gospođe u godinama.
Bez obzira što se produkcija splitskoga HNK-a u suradnji sa Šibenskim kazalištem najavljuje kao nešto što “ubojitom snagom preispituje savjest našeg vremena“, “Babina guica“ sasvim je mlaki, bezubi i kao glavni junak impotentni kabare koji u krugu vrti istu priču i tek povremeno izbaci dobar vic ili duhovitu repliku.

Teško dištonavanje

Savjest našeg vremena, što se tiče ove drame, nagrađene na Natječaju Marina Držića – može mirno spavati.
Mujičićev kabare govori o tri žene koje su ostale ucviljene tragičnom smrću omiljenog državnog kipara. Njegova zakonita supruga (Arijana Čulina), “službena” Nives Ivanković, Ksenija Prohaska i Arijana Čulina kao raspjevane žalobnice ljubavnica (Ksenija Prohaska) i još jedna, mlađa ljubavnica (Nives Ivanković) svaka u svojoj sobi žale za pokojnikom.
Dramsku strukturu formiranu kao tri monodrame koje se međusobno prepliću Ivica Boban realizirala je u kabaretskoj maniri, s pijanistom Joškom Koludrovićem na sceni i uz pomoć kružne pozornice koja predstavlja tri stambena prostora tužnih dama koje složno žale i kritiziraju pokojnika, jezikom punim psovki, koje su najčešće i glavni izvor smijeha u publici.
Neskladno kako se na sceni govori, tako se i pjeva: iz svih žanrova i stilova, od Arsena Dedića do rapa i punka i natrag, tako da - ne samo u tonskoj podlozi - vlada osjećaj teškog dištonavanja, kojem ne pomaže ni to da se i sama redateljska koncepcija pokušava poigravati papazjanijom kao stilom. Izrazito erotizirani kostimi Sonje Obradović ne čine uslugu nekima od glumica, dok je scenografija Vesne Režić, što bi se zgodno reklo, funkcionalna. Ukratko, “Babina guica”, bez obzira na topao prijem vrlo pristojne šibenske publike, počašćene činjenicom da im u kazalištu igraju takve glumačke zvijezde, nastavak je puta nizbrdo splitske Drame koja je unutar splitskog HNK-a, sve okrenutijeg znatno uspješnijima Operi i Baletu, očito postala trinaesto prase.
Tako da će biti zanimljivo, vjerojatno i bolno, vidjeti što će se događati u sasvim neprikladnom prostoru Časničkog doma u Lori kad predstava sljedećeg tjedna doživi splitsku premijeru.

Čulina kak zagrebačka frajla?

•• Tahir Mujičić svaku je od žena na sceni izgradio posebnim jezičkim idiomom i tu autor, poznat po svojim jezičnim kalamburima, pokazuje izrazitu vještinu, no u izvedbi produkcija pada već na tom dijelu. Ne znam čija je ideja bila da Arijana Čulina igra gospođu koja govori kombinacijom zagrebačkog i prigorskog dijalekta, ali Čulina, koja je svoju karijeru izgradila na briljantnom vladanju idiomom Dalmatinske zagore, to jednostavno ne može. Ksenija Prohaska jezično je uvjerljivija kao Splićanka koja dugo živi u Zagrebu, ali ni ona, kao ni Nives Ivanković, koja odlično vlada vlaškim, ali mu dodaje i splitski, kao da se ne može odlučiti za jednu jezičnu varijantu i tako biti dosljedna. Sve su se tri glumice ovaj put izvukle na iskustvo, ali im ove uloge neće biti nešto čim će se hvaliti.