Ponukan nedavnim pisanjem dopisnika Joška Brešana o rekordnim rezultatima poslovanja u prošloj godini Zračne luke Split, moram reagirati zbog svih nas koji smo bili sudionici u ostvarenju svih tih rekorda, a preko čijih su se leđa ti rezultati najviše ostvarivali.
Dvije godine (sezone) sam radio kao transportni radnik na ukrcaju-iskrcaju prtljage preko tvrtke Krolo-Dom iz K. Lukšića, a koja dođe kao kooperant Zračne luke. Zračnoj luci kooperant, a nama robovlasnik. Po temperaturi iznad 50 stupnjeva ljeti, po suncu i užarenom betonu, po kiši i vjetru radili su radnici neumorno i po 16 sati na dan za satnicu vrijednosti dvije kave u kafiću.
Radilo se bez pogovora, nije se imalo fiksno radno vrijeme, uvijek si morao biti na raspolaganju i kad nisi trebao raditi. Nikakva prava nisi mogao ostvariti jer je parola te tvrtke – radi, ako nećeš, letiš, doći će netko drugi.
Ta tvrtka je maksimalno koristila našu potrebu da radimo i zaradimo svoju plaću. Odlazili bismo s posla bolnih ruku, leđa, a i duše, jer se nad nama svatko mogao iživljavati i ponižavati nas počevši od našeg poslovođe, pa svih ostalih grupovođa, poslovođa, šefova nad poslovođama – djelatnika Zračne luke, a koji su imali za razliku od nas tri puta veće plaće i brojne viškove primali.
A ništa bolje nisu prošli i ne prolaze radnici Krolo Doma koji rade u nekim drugim službama na Zračnoj luci, a koji imaju satnicu vrijednu jedne kave na splitskoj Rivi. Eto, tko je i kako pripomogao rekordima Zračne luke, radnici tvrtke koje je vlasnik predsjednik Obrtničke komore.
TOMISLAV PUPIĆ
SOLIN
nije-nego
Samovolja čelnika ZOO-a
Konačno! Sa samog su dvora jasno i glasno obznanili – car je gol! Napokon su se na jednom mjestu sučelile dvije izjave (gđice Tamare Visković, gradske ministrice kulture, i gospodina Ževrnje, trenutačnog ravnatelja Prirodoslovnog muzeja) na temu splitskog Zoološkog vrta.
Prvi put glasno, jasno i javno Tamara Visković imenuje osobu, jedini razlog zbog kojeg rješenje prostora - na kojem se danas još uvijek nalazi ZOO vrt, unatoč aktivnostima udruga, njihovim prijedlozima koje je u koncept uobličilo posebno povjerenstvo i odlukama Gradskog vijeća koje su donesene - još nije ostvareno.
Sadašnji ravnatelj Prirodoslovnog muzeja je i do sada javno ismijavao stavove i naloge Grada, zapravo svog poslodavca i vlasnika ustanove kojoj je na čelu, pa to čini i ovaj put u Slobodnoj Dalmaciji, ali 31. 1., rugajući se splitskoj vlasti sve u šesnaest!
Je li moguće da Grad nema snage stati na kraj nečuvenoj samovolji vlastitog činovnika koji uporno pada s Marsa i odbija priznati kako nije u stanju shvatiti notornu činjenicu da je priči oko bilo kakvog (a pogotovo ovakvog) ZOO vrta odzvonilo, ne samo u Splitu i pogotovo na nemjerljivo vrijednom prostoru koji ta sramota na čijem je čelu gosp. Ževrnja zauzima danas.
Jasno mu je da ustanovu za koju se zalažu udruge – koncept utemeljenja Prirodoslovnog istraživačkog i edukativnog centra koji je Grad usvojo i nažalost njemu (!) dao na realizaciju prije više od godinu dana (!), koncept jedinstven u svijetu, on niti razumije niti ga (možda u kakvom snu jedino) može provesti. Kako je onda moguće da mu je Grad za 2008. godinu, za uređenje nastambi (!) životinja koje su davno trebale nestati s marjanskog prostora, dao 600.000 kuna, kako to mediji navode?
Zašto nitko, pa ni gosp. gradonačelnik Kuret, nema hrabrosti pozvati udruge predlagače na razgovor? Svi su “argumenti” za status quo prostora na Marjanu iz 19. stoljeća i davno su popadali u vodu i zaista je krajnje vrijeme, iz poštovanja prema svemu što je do sada učinjeno i što ovaj grad zaslužuje, da isti taj grad, žurno i bez sentimenta, makne prepreke realizaciji koncepta utemeljenja predloženog centra, uključi sve one koji u tome mogu pomoći i time omogući, posebice mladima, sudjelovanje u izuzetnom projektu tijekom kojeg i kasnije mogu graditi svoje brojne znanstvene i ostale profesionalne karijere, a Split učiniti nezaobilaznom adresom u znanstvenom svijetu.
Udruge predlagatelji stoje na raspolaganju kao i ostatak moćnog ukupnog potencijala ovoga grada silnog znanja, iskustva, energije, volje i želje da se iskaže u projektu za 22. stoljeće.
IBRAHIM AGAČEVIĆ,
TAJNIK UDRUGE TERRA, SPLIT
komentiram
Slabe veze između Resnika i Gradske luke
Splitske kolodvore, željeznički i autobusni, iseliti u Kopilicu ili ih zadržati u luci? Važno je to pitanje za grad poput Splita, koji je godinama imao image tranzitnog čvora i tek u novije vrijeme postaje svjestan vlastite turističke atraktivnosti. Dok je Split profilirao logističku ulogu “prebacivanja” turista i putnika s kopna na otoke i dalje, dotle je imalo smisla stavljanje vrlo atraktivnog prostora u centru i uz more u funkciju kolodvora. To je putnicima, koji su u Split dolazili uglavnom u namjeri da krenu dalje trajektima, bilo vrlo na ruku - trajektna luka, željeznički i autobusni kolodvor, sve jedno pokraj drugog i sve udaljenosti dostupne pješice! Prava milina! Međutim, danas kada se Split počeo pretvarati u nešto više od pukog tranzitnog čvora, kada se “žaba” svjesno počela transformirati u “princa”, u grad koji s divljenjem počinje otkrivati sve veći broj turista, to je već neka druga priča.
Razumijem motivaciju za ovakvo razmišljanje i planiranje, i svjesna sam da je došlo vrijeme u ime većih ciljeva žrtvovati vlastitu udobnost putovanja, te u tom smislu podržavam plan iseljenja kolodvora i prenamjenu prostora koji oni sada zauzimaju. Ipak, moram priznati da me u prvi mah uhvatila panika kad sam o tome doznala na stranicama Slobodne Dalmacije.
Naime, u situaciji sam da često komuniciram na relaciji između europskih odredišta i otoka Brača. U tom smislu blizina kolodvora i trajektne luke po mom osobnom iskustvu “zlata vridi”! Stoga su mojoj paničnoj reakciji na ovu vijest pridonijela i moja loša iskustva oko (ne)povezanosti zračne luke Kaštela s trajektnom lukom. Daj Bože da se to riješi.
![[Povratak na naslovnu stranu]](../inc/images/sdlogo-novo.gif)
